Zahvaljujući prepoznatljivim i prirodnim oblicima kretanja najstariju športsku povijest možemo pripisati atletici.
Svoj naziv duguje grčkom pojmu “athletikč tehné” (vještina borenja, natjecanja), temeljenome na imenici “áthlos” (borba, suparništvo). Ona je bila prisutna na svim dosadašnjim Olimpijskim igrama. Iako su se broj i vrsta atletskih disciplina kroz povijest mijenjali, osnovna podjela uključuje: trkačke, bacačke discipline, skokove i višeboj. Danas su u programu 24 discipline za muškarce i 22.- ije za žene.
Atletika se u Hrvatskoj razvija potkraj 19. stoljeća. Naše prvo atletsko natjecanje održalo se 29. i 30. lipnja 1878. na vježbalištu građanske streljane u Tuškancu u sklopu gimnastičkog natjecanja na kojem su sudjelovali vježbači iz Ljubljane, Varaždina i Zagreba. Prva atletska staza sagrađena je sredinom rujna 1907. u sastavu nogometnog igrališta u Koturaškoj cesti u Zagrebu. Jedan od najpoznatijih atletičara bio je svestrani sportaš Boris Hanžeković koji se proslavio u trčanju na 100 m s preponama i u štafeti 4 x 100 m, a 1938. postao je rekorder Balkana na 110 m s preponama, postigavši balkanski rekord. Danas njemu u čast se održava međunarodno atletsko natjecanje pod nazivom “Hanžekovićev memorijal” koji je 2005. ušao među 24 mitinga koji tvore Svjetsku atletsku turneju (IAAF World Athletics Tour).
Iako su se atletska natjecanja održavala mnogo ranije, prvi ozbiljniji pokušaji u Sisku zabilježeni su u okviru Hrvatskog građanskog kluba „Panonija Sisak još 1912. godine. Prakticirala se laka atletika i osnivale atletske sekcije (bacanje koplja, kugle i diska) te često organizirala natjecanja na kojima su sudjelovali: nogometaši, željezničari, sokolska društava i ostali športaši. Tih godina dokumentirana je ulična utka na 800 metara koja se održala 15. kolovoza 1919. U Sisku su popularna bila natjecanja u krosu i štafetnim trčanjima, organizirali se atletski mitinzi i slične manifestacije. Bila su to prigodne smotre na kojima su se obilježavali jubileji klubova ili značajni športski dani. Karakter bazične aktivnosti omogućio je atletici prihvaćanje od strane mnogih športskih družina koje su imale sekciju. U prvoj polovici 20. stoljeća atletski šport prakticirali su: Sportski klub Slavija (1933.), Hrvatski građanski športski klub Panonija (1912.), Jugoslavenski športski klub Balkan (Novi Sisak, 1920.), Građanski športski klub Segesta (1923.), Športski klub Viktorija (1932.) i sl.
Nakon brojnih atletskih pokušaja konačno se 27. veljače 1955. godine održava utemeljiteljska skupština Atletskog kluba „Sisak“. U prvi klupski odbor izabrani su: Joža Štampf (predsjednik), Mile Rimay (dopredsjednik), Ivan Strižić (tajnik), Ilijaš (zamjenik tajnika), Luka Polinčić (blagajnik), Siniša Tubić (tehnički referent), Ivan Ivšić, Aleksandar Balanč, Josip Đakić , Meho Agaravić i Ankica Borić (članovi odbora). Klub odmah organizira brojna atletska natjecanja, uređuje novu atletsku stazu na novom igralištu u Vrbini, organiziraju se susreti reprezentacija, međunarodna i atletska natjecanja u okviru ondašnjih sletova. Već u prvoj godini djelovanja atletičari Siska postali su momčadski pobjednici Druge atletske lige Hrvatske, a posebno su se isticali ondašnji juniori. Pored Atletskog kluba Sisak djeluje kratkotrajno još jedan, Atletski klub Metalac (29. listopada 1961.) kojeg trenira Ivan Majača. Godine 1970. na inicijativu bivših atletskih klubova Sisak i Metalac po drugi puta se osniva Atletski klub Sisak (19. studenoga 1970.) koji djeluje pet godina i postiže više zapaženih rezultata na prvenstvima Hrvatske i ondašnje Jugoslavije. Nakon kratkotrajnog zastoja zahvaljujući inicijativi Vjekoslava Blaževića i uz pomoć Saveza za fizičku kulturu općine Sisak klupska atletika se treći puta reaktivira osnivanjem Atletskog kluba Sisak (13. lipnja 1979.).
Uprvi klupski odbor izabrani bili su: Zdravko Strižić (predsjednik), Dubravko Čizmić, Nada Goršić, Vitomir Nikić, Zorica Komazec, Jakov Vranešević, Ivan Majača, Miroslav Milošević, Ružica Grahovac, Zorislav Kovač i Zvonko Vujić. Klub je okupio velik broj mladih koji su sudjelovali na pojedinačnim prvenstvima i atletskoj ligi sjever. Uz Vjekoslava Blaževića klupski treneri bili su: Mato Adamović i Nebojša Šorak, a plodonosno dugogodišnje razdoblje sisačke atletike obilježili su: Boro Balen (duge pruge), Mladen Blažeković (dugoprugaš), Boris Brnad (sprint, dalj, štafeta), Dalibor Gotal (sprint, dalj i troskok), Pero Grgić (dugoprugaš), Milivoj Ivanušić (skok u vis, dalj i s motkom), Ivan Kasaić (srednje pruge), Ivica Klasnić (skok u dalj), Milan Lulić (kugla, dalj), Marin Mađer (1500 m zapreke), Drago Paripović (dugoprugaš), Zvonimir Prezelj, Marijan Slanac (sprint), Đuro Šadura (šprint, štafeta, bacanje diska), Pavle Šadura (skok u vis), Stjepan Šebek (300 m, štafeta), Đuka Štampf (kratke pruge, disk, kugla, koplje, skok u vis, dalj i s motkom) te atletičarke: Zorica Rupčić – Komazec (srednje pruge), Jadranka Marić (kratke i srednje pruge i štafeta), Dubravka Prezelj – Dujak, Ankica Škrtić – Borić (srednje pruge), Aleksandra Veršić – Podunavac (kugla) i mnoge druge.
